Azra Frkatović iz Zavidovića srednju školu i fakultet završila je u Sarajevu. Za oblast svog dodiplomskog i postdiplomskog studija izabrala je genetiku i bioinžinjering, i to na Internacionalnom Burch univerzitetu. Aktivno je učestvovala u nastavi kao demonstrator, kao i u organizaciji i održavanju laboratorija, i drugim aktivnostima odsjeka. Danas živi i radi u Zagrebu.
– Šest mjeseci nakon odbrane magistarskog rada o temi genske ekspresije u ljudskim periapikalnim inflamatornim lezijama dobila sam priliku da odem u Zagreb. Tamo sam se priključila programu usavršavanja i edukacije mladih naučnika u sklopu Marie-Sklodowska Curie akcija koje finansira Evropska unija. Uposlena sam kao istraživač na IMforFUTURE projektu u Genosu, privatnoj kompaniji koja se bavi naučnim istraživanjem u polju glikobiologije, priča nam Azra, doktorantica na Biološkom odsjeku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Zagrebu.
Početna tačka
Odlučili smo saznati više o ovoj istraživačici, ljubavi prema naučnoistraživačkom radu, ali i o njenim predviđanjima o daljem toku razvoju bolesti Covid-19.
Zbog čega genetika i bioinžinjering?
– U srednjoj školi sam kroz naučnoistraživačke projekte naučila više o samoj strukturi naučnoistraživačkog rada i pristupu jednom problemu. Put od postavljanja problema i pronalaska potencijalnog rješenja mi se još tada činio veoma uzbudljivim i znala sam da je to ono što želim da radim u životu.
Nakon što sam saznala da je na Internacionalnom Burch univerzitetu otvoren Odsjek za genetiku i bioinžinjering, znala sam da je to početna tačka iz koje sam željela graditi svoju karijeru. Genetika je veoma široko i dinamično polje u kojem svako može naći ono što ga zanima, bilo da je u pitanju genetika čovjeka, životinja, biljaka ili pak virusa, koja je ovih dana od ključnog značaja.
Vi ste istraživačica u Gliko laboratoriji Genos u Zagrebu. Kako opisujete jedan svoj radni dan?
– Iskreno, zamišljala sam da ću karijeru nastaviti u laboratoriji u bijelom mantilu i sa pipetom u ruci sve do dolaska u Genos. Od tada svoj dan na poslu ne provodim u laboratoriji jer sam ga zamijenila radom na računaru. Projekat na kojem trenutno radim podrazumijeva primjenu i povezivanje znanja iz polja genetike i glikobiologije. Zasniva se na studijama genetičke pozadine glikozilacije imunoglobulina G, što je i tema mog doktorskog rada. Studije se provode na velikom broju ljudi, tako da je ogroman izazov upravljati i analizirati tu količinu podataka i primjenjivati dostupne alate u rješavanju problema sa bioinformatičkog aspekta.
Kakva je situacija po pitanju genetičara u Bosni i Hercegovini? Kako unaprijediti razvoj nauke u našoj zemlji?
– Prije traženja pozicija za doktorski studij, pogledala sam i opcije koje se nude za zvanje genetičara u BiH i, nažalost, nisam imala sreće da nađem otvorenu poziciju ni u jednom gradu u BiH. Nadalje, naučnoistraživački rad i nije podržan od države, a isto tako su rijetki slučajevi finansiranja koji dolaze izvan BiH na kojima bi se mogli uposliti doktoranti. Svi oni koji žele nastaviti studij, primorani su otići izvan BiH, osim u slučajevima kada su sami spremni financijski podržati svoju ideju i naučni rad, i uz to plaćati školarinu na nekom od univerziteta.
Naravno, moja je želja vratiti se u BiH i doprinijeti razvoju nauke i podsticanju mladih da se bave ovim poslom. Uključivanje u udruženja koja podržavaju mlade u njihovom obrazovanju je prvi korak koji bosanskohercegovačka dijaspora može napraviti na putu aktiviranja naučnoistraživačkog rada u BiH, ali isto tako iskoristiti svoje vrijeme i kontakte u inostranstvu za uvezivanje i ostvarivanje potencijalnih saradnji u budućnosti koje se mogu nastaviti u BiH.
Trenutno je svijet zahvaćen pandemijom koronavirusa. Kakve su Vaše prognoze sa naučnog aspekta gledišta za Covid-19? U kojem smjeru će se situacija razvijati?
– Istina je da se svijet suočava sa jedinstvenom situacijom koja nam svima može biti jedna velika lekcija, da upozorenja koja nam priroda šalje moramo ozbiljnije shvatiti. Čak i sami stručnjaci epidemiolozi vide ovo kao veliki izazov jer ponašanje ovog virusa i nije bilo predvidivo.
Koronavirus nas uvijek može iznenaditi sa sporadičnim mutacijama u svom genomu koje mogu promijeniti i ozbiljnost simptoma koje uzrokuje, kao i način i brzinu širenja zaraze u populaciji. Ali na svu sreću, već sada postoji dovoljno informacija da se na ispravan način reaguje i spriječi širenje.
Borba sa zarazom
Imunitet krda, kao i eventualna vakcinacija će nam omogućiti povratak normalnom životu, ali to nije nešto što će se dogoditi za par sedmica ili mjeseci, moraćemo čekati najmanje godinu. Do tada trebamo nastaviti život u kontrolisanim uslovima i vratiti se svojim poslovima i školi, ali i zaštititi starije i ostale rizične grupe u svojoj okolini.
Potrebno je da vlasti kroz saradnju sa stručnjacima donose odluke o mjerama koje se primjenjuju. Dosadašnje mjere su se učinile efektivnim i postavile su dobar temelj za povratak normalnom životu jer će biti lakše pratiti situaciju i shodno tome reagovati u slučaju da se isti scenarij ponovi.
Ovih dana u Hrvatskoj je iznesen plan za ublažavanje mjera, ali ljudi i dalje trebaju biti maksimalno oprezni, pa čak i sa najmanjom sumnjom na zarazu – ponašati se odgovorno i ostati u svojim domovima.
Nažalost, imamo i grupu ljudi koja vjeruje da je u pitanju neki veći plan, da je sve počelo kao teorija zavjere i to zahtijeva od ljudi iz naučne zajednice da ulažu dodatne napore u suzbijanje dezinformacija i spriječe njihovo širenje pored same borbe sa zarazom koronavirusa. Virus je tu i čini svoju štetu, a mi smo ti koji se u ovom trenutku moramo zaštititi, neovisno od toga kako i otkuda je virus potekao.
